Loading...

Author Archives: Beologistika

U prethodnim tekstovima smo govorili o problemima u skladištu, tačnije o smanjenju gubitaka i pravovremenoj isporuci. U ovom tekstu ćemo malo detaljnije govoriti o analizi skladišnih procesa.

Obično se jednom postavljeni skladišni procesi teško menjaju, zbog više razloga. Jedan od osnovnih jeste da su svi resursi non-stop angažovani da se ispune svakodnevni zadaci, tako da niko nema vremena da se bavi eventualnim poboljšanjima. Drugi važan razlog je da se ustaljene navike u poslovnim procesima teško menjaju, tj. ljudi ne žele promene.

Prevazilaženje ovih razloga donosi velike uštede u distributivnim centrima. Počnimo od nekoliko osnovnih stvari koje bi trebalo analizirati u svakom skladištu.

  • Locirati artikle prema frekventnosti izlaza. Ovo je česta praksa koja značajno smanjuje transport robe i kretanje ljudi, kako pri uskladištenju, tako i tokom komisioniranja i izlaza robe. Međutim, pošto je dosta artikala sezonskog karaktera, potrebno je redovno pomerati takve artikle iz grupe A u grupe B i C i obrnuto.
  • Analizirati postojeće metode komisioniranja. Obično se u jednom distributivnom centru koristi jedna metoda komisioniranja. Najlakše je koristiti osnovni način – jedan piker, jedan nalog. Međutim, dopuna ovakvog načina sa grupnim, zonskim ili paralelnim komisioniranjem može ubrzati pripremu naloga i za 50%. Softver za upravljanjem skladištem bi trebalo da odredi koja je metoda komisioniranja najbolja za svaki pojedinačni nalog.
  • Kreiranje skladišta unutar skladišta. Moguće je uštedeti dosta kretanja ukoliko se unutar skladišta napravi manja zona koja bi bila ispunjena artiklima koji se najčešće nalaze na komisionim listama. U tom slučaju komisioneri bi prelazili manje putanje, ali bi se uvela dodatna aktivnost – dopuna te zone artiklima čija je količina pala na minimum.
  • Izbor prave opreme. Oprema mora biti prilagođena procesu. Na primer, artikle koji sporo izlaze treba staviti u obične police, dok one frekventnije u gravitacione police. Uvek treba voditi računa o sezonama i akcijama.
  • Uvek izbaciti kretanje. Kretanje radnika u skladištu uzima 50 % njihovog radnog dana. Zato je potrebno sagledati mogućnosti automatizacije unutrašnjeg transporta, ili putem pokretnih traka, ili nekim skladišnim sistemom “roba ka čoveku,” poput vertikalnih ili horizantalnih karusela i samohodnih električnih kolica, kao na slici dole.

U prethodnom tekstu smo govorili o jednom od problema u skladištu, a to je smanjenje gubitaka. U ovom tekstu ćemo malo detaljnije govoriti o pravovremenoj isporuci.

Pravovremena isporuka predstavlja najvažniji pokazatelj efikasnosti distributivnog centra. Ukoliko nalog za kupca sadrži različite artikle u kutijama ili paletama, tovar je često u dodiru sa nekoliko radnika koji proveravaju, štampaju listiće za pakovanje, štampaju etikete, unose podatke. Radnik je često prinuđen da pređe značajnu razdaljinu kako bi odštampao dokumenta i oznake. Ovo kretanje je mnogo veće nego što većina DC prepoznaju i može dodati minute svakoj isporuci robe. Pomnožimo to sa brojem isporuka dnevno. Još je gore obraditi etikete i papirologiju za više naloga odjednom – ovo je savršen scenario da kupci dobiju pogrešne artikle i vrate pošiljke nazad.

Stvaranje mobilnih radnih stanica na utovarnim rampama omogućava radnicima obradu i pakovanje svakog pojedinačnog naloga u izlaznoj zoni bez suvišnog kretanja. Izbegavaju se dva gubitka – kretanje ljudi i dorada zbog vraćene pošiljke.

Najveće uštede se postižu usaglašavanjem prijema i otpreme robe – tkz. cross-docking. Uvek kada je moguće treba koristiti ovu tehniku kako bi se roba koja se nalazi na prijemnoj rampi odmah upotrebila za otpremne naloge.

Na taj način se eliminišu skoro svi gubici pomenuti ranije.

Nastavak ove teme biće obrađen u narednom tekstu.

Usvajanjem nekih osnovnih tehnika i jednostavnih tehnologija, distributivni centri mogu da uštede stotine sati mesečno, milione dinara godišnje, da smanje manjkove i viškove na zalihama i poboljšaju tok robe kroz skladište.

Menadžeri skladišta stalno vode borbu sa predrasudama top menadžmenta da je skladište trošak za firmu i nevoljno investiraju u bilo kakva poboljšanja ili u nove skladišne tehnologije. Zato je neophodno prihvatiti ono što se ima i sa time uraditi više i bolje. Oni koji to uspeju, moći će da prežive i da prestignu one konkurente koji ne budu uspeli da se prilagode. Postoji nekoliko problema u skladištima koji se mogu odmah analizirati i rešiti, a mi ćemo početi sa gubicima, a ostale ćemo objasniti u narednim tekstovima.

Smanjenje gubitaka

Principi za smanjenje gubitaka u proizvodnji su usvojeni pre mnogo vremena, ali se oni nisu primenjivali u skladištima. Rukovodioci kompanija nisu davali značajniju podršku uvođenju ovih principa u sektor logistike i pored pozitivnih primera u vodećim svetskim distributerskim i e-komerc preduzećima. Usvajanje principa za smanjenje gubitaka dovodi do velikih prednosti u odnosu na konkurenciju.

Smanjenje gubitaka se odnosi na identifikaciju i smanjenje svih koraka u skladišnim procesima koji ne donose dodatnu vrednost.

Gubici se mogu pojaviti u nekoliko oblika:

  1. Defekti: rad koji nastaje doradom, popravkama ili usled netačnih informacija.
  2. Zastoji: gubici u vremenu usled čekanja na naredni korak u procesu.
  3. Prekomerna obrada: više posla ili veći kvalitet nego što kupac zahteva.
  4. Transport: nepotrebno pomeranje proizvoda ili materijala.
  5. Kretanje: nepotrebno pomeranje ljudi (šetanje).
  6. Neiskorišćeni potencijal: potcenjivanje ljudskih talenata, veština i znanja.
  7. Višak zaliha: količina proizvoda ili materijala koji nije potreban na stanju.

Svi navedeni oblici gubitaka se najbolje mogu sagledati na jednom primeru koji se često dešava u distributivnim centrima: dolazak kamiona na istovar bez najave. To se najčešće dešava kada se kupi velika količina nekog proizvoda zbog niže cene, iako ne postoji tražnja za njim. Odmah se stvara gubitak br. 7 – višak zaliha.

Niko nije obavestio skladište da kamion dolazi, a treba ga odmah istovariti. Ukoliko nema mesta u paletnim regalima, roba će biti ostavljena u prolazima, pa će se kasnije uskladištiti na lokacije. Stvara se gubitak 4 – transport.

Na palete treba nalepiti identifikacione etikete, ali je velika verovatnoća da će se one kasnije menjati – gubitak 1 – nepotrebna dorada. Moguće je poslati sa istovarne rampe jednu paletu odmah poznatom kupcu, ali pošto roba nije još na stanju stvara se još jedan gubitak – gubitak 2 – zastoj.

Zbog vanrednog prijema rešavaju se i administrativni problemi, koji uzrokuju i gubitak 5 – nepotrebno kretanje ljudi.

Nastavak ove teme biće obrađen u narednom tekstu.

Ovo su dva potpuno različita koncepta skladišta gde svaki za sebe ima određene prednosti. Visokoregalno skladište (VRS) je u osnovi malih dimenzija, što nadoknađuje visinom od 12 m do 50 m. Konvencionalni tip skladišta je u osnovi velikih dimenzija, a sa malim visinama – oko 10 m. Iz ove osnovne razlike odmah se uočava mogućnost primene jednog ili drugog.

Visokoregalno skladište odlikuje upotreba skladišnih dizalica različitih tipova i u većini slučajeva služe za manipulaciju sa paletama. Skladišne dizalice  – ASRM (Automated Storage and Retrieval Machines) sa dizajnom nošenja jedne, dve ili tri palete, sa kapacitetom i preko 2t, gotovo nepokvarljive robusne i moćne mašine, su alfa i omega VRS. Skladišne dizalice se kreću u takozvanim ulicama VRS. Ulice su, u stvari, uski prolazi između regala VRS čija širina zavisi od tipa dizalice koji se primenjuje, a najčešće je oko 1200 – 1600 mm.

Regali koji se koriste u VRS su precizne izrade (preciznije nego konvencionalni tip), sa robusnom konstrukcijom koja omogućava stabilnost objekata pri manipulaciji dizalica s paletama. Postoje dve vrste regalnih sistema za VRS i to:

  • regali koji se montiraju u građevinski objekat i
  • regali koji istovremeno nose zidove i krov VRS (samonoseći tip VRS).

Regali se prave sa dubinom od jedne palete (“single deep” regali) ili sa dve palete u dubinu (“double deep” regali). “Double deep” regali omogućavaju daleko bolje iskorišćenje prostora, te za isti raspoloživi prostor omogućavaju daleko veći broj paletnih mesta, tako da se cena po paletnom mestu drastično smanjuje. Efikasnost rada u “double deep” VRS ni u čemu ne zaostaje u odnosu na “single deep” dizajn VRS-a, uz minimalnu dodatnu manipulaciju paleta. Nasuprot tome koristi od “double deep” dizajna su mnogostruke.

Osnovni princip pravljenja ekonomski isplativog VRS je da se nikako ne ide u širinu nego samo u visinu, ili, ako je visina maksimalno iskorišćena i ne može se više ići u visinu zbog raznih urbanistickih uslova, onda treba ići na korišćenje dužine VRS.

Niskoregalni – konvencionalni tip skladišta je najčešće visine oko 10 m, a ide retko do 12 m i opremljeno je konvencionalnim tipom regala. Smeštaj paleta u regale vrši se viljuškarima koji dopremaju palete iz kamiona sa prijemnih dokova, ako je roba stigla u prijem na paletama. Roba takodje može da stigne na prijemne rampe natovarena u prikolice kao pojedinačne kutije. S obzirom na ova dva različita načina transporta robe automatizacija prijema robe može da se uradi na dva načina:

  • paletna automatizacija pomoću Automatski vodjenih vozila AGV (Automated Guided Vehicles) koji bez operatora preuzimaju palete i odnose do regala, ili
  • pomoću specijalnih istovarivača – “unloader” konvejera koje operator uvuče u prikolicu i na njih jednostavno stavlja kutije iz prikolice koje bivaju odnešene pomoću konvejerskog sistema do određenih destinacija unutar skladišta ili do sorterskih sistema za kompletiranje narudžbi i otpremu.

Za isti broj paletnih mesta unutar konvencionalnog skladišta potrebna je mnogostruko veća površina osnove skladišta nego u VRS. Zbog veće površine skladišta manipulativni troškovi su značajni ukoliko se ne uradi automatizacija transporta uvođenjem konvejerskih linija, modula za pikiranje – komisioniranje i sorterskih sistema.

U oba tipa skladišta upravljanje radom skladišta je ostvareno preko WMS (warehouse management system) – sistema za upravljanje skladištem.

Skladište mora da ima layout koji će zadovoljiti sledeće zahteve: maksimizovanje iskorišćenja prostora, minimizovanje rada i kretanja, maksimizovanje dostupnosti svih uskladištenih artikala, maksimizovanje zaštite proizvoda i bezbednosti radnika.

Projektovanje skladišta uključuje mnoge aspekte, koji se, grubo, mogu svrstati u tri faze projektovanja. Prva faza se sastoji od određivanja layout-a celina od kojih se sastoji skladište. Druga faza je određivanje detaljnog layout-a svake celine. Treća faza podrazumeva određivanje operativnih procedura za upravljanje svim skladišnim procesima. Iako se ovaj način projektovanja skladišta često posmatra kao top-down pristup, vrlo je važno da faze utiču jedna na druge. Naročito je važno da se operativne procedure (treća faza) uzmu u obzir prilikom projektovanja celina od kojih će se skladište sastojati.

Tradicionalni dizajn

Obično je skladišni prostor pravougaonog oblika koji se sastoji od paralelnih prolaza između paletnih regala ili komisionih polica, eventualno sa jednim ili više poprečnih prolaza koji omogućavaju radnicima da se brže kreću. Odluka gde locirati prostore za prijem i otpremu robe utiče na većinu operativnih skladišnih procedura. Ukoliko se prostori za prijem i otpremu robe nalaze na istoj strani skladišta, takvo skladište ima cross-docking konfiguraciju. Ovakav layout je pogodan kada na mali broj artikala odlazi najveći deo aktivnosti. Takođe omogućava efikasniju upotrebu viljuškara: posle ostavljanja palete na poziciju, viljuškar može uzeti drugu paletu i otpremiti je ka izlazu. Ukoliko se prostori za prijem i otpremu robe nalaze na suprotnim stranama skladišta, skladište ima protočnu konfiguraciju. Ovakav dizajn je pogodan za kompanije koje imaju veći broj visokofrekventnih artikala.

Različiti layout-i u zavisnosti od vrste industrije

Layout 1

Veliko skladište lekova sa vrlo uzanim prolazima između paletnih regala i vertikalno komisionim sistemom za male artikle. Projektovano je da skladišti što više proizvoda u zoni gde je skladišni prostor veoma skup.

Layout 2

Cross-dock layout gde strečovane palete dolaze noću od dobavljača, i sledećeg dana se šalju u lanac maloprodaja.

Layout 3

Velika kozmetička kompanija koja ima pick-to-light sistem za komisioniranje i veliki prostor za dopunu sistema sa robom na paletama.

Layout 4

Skladište sezonske sportske opreme i odeće. Proizvodi se ne pomeraju kada su van sezone.

Layout 5

Primer paletnog i paketnog ABC prostora za odvajanje robe koja je sortirana po veličini i frekvenciji. Komisioniranje se obavlja sa polica na donjim nivoima paletnih regala.

Layout 6

Veliki broj just-in-time delova za nameštaj u skladištu koje je locirano pored objekta gde se vrši montaža. Familije proizvoda su uskladištene zajedno zbog brzine odvajanja. Isporuke se obavljaju svaka dva sata u toku dve smene.

Protočne police smanjuju hodograme prilikom komisioniranja, povećavaju performanse komisioniranja po osobi i po radnom času, obezbeđuju povećanje kapaciteta skladištenja na istom prostoru.

Osim uštede vremena i prostora, protočne police doprinose značajnim uštedama energije i povećanju tačnosti komisioniranja. Gravitacija je neograničen i besplatan izvor energije koji koristimo kako bi pokrenuli kutije sa proizvodima. Protočne police su postavljene sa blagim i izbalansiranim nagibom i na taj način omogućavaju homogen protok robe od mesta gde se vrši dopuna do mesta za komisioniranje.

Na primeru gore, komisioniranje kroz kompletan sistem polica jednako je pešačenju u dužini od 60 m. Sa protočnim policama, hodanje je smanjeno na samo 27 m što omogućava smanjenje vremena hodanja za 40% do čak 50%.

U gornjem primeru, površina potrebna za sistem klasičnih polica je 130 m². Sa protočnim policama, površina se smanjuje na 113 m², što odgovara uštedi prostora od 13%.

Pošto jedna linija na protočnoj polici odgovara jednoj vrsti artikla, kontrola zaliha je suvišna, a greške pri komisioniranju su značajno smanjene.

U današnjem dinamičnom poslovnom okruženju, skladišta igraju ključnu ulogu u lancu snabdevanja, te je veoma bitno kontinuirano raditi na smanjenju troškova i povećanju efikasnosti. Ove dve ključne komponente nisu samo poslovni ciljevi, već su i osnovni faktori koji direktno utiču na konkurentnost i profitabilnost preduzeća.

Smanjenje troškova u skladištima nije samo smanjivanje rashoda, već i pronalaženje pametnih rešenja koja istovremeno čuvaju kvalitet i povećavaju efikasnost, koja je ključna za postizanje optimalnih rezultata.

Predstavljamo vam šest načina za smanjenje troškova i povećanja efikasnosti u skladištu:

Analiza materijalnog i informacionog toka – Veoma bitan deo vođenja svakog skladišta, jer analizom materijalnog i informacionog toka možemo uočiti greške i  mogućnosti za poboljšanje tokova.

Analiza layout-a skladišta – Izazov dizajna skladišta je naći pravu ravnotežu prostora, radne snage i vremena, zajedno sa razumevanjem strategije, lokacije i svih drugih važnih poslovnih informacija. Ukoliko se ovo ne uspe prvobitnim dizajnom skladišta, sledeći korak je analiza, koja započinje sa ciljevima koji su bili definisani za layout skladišta.

Analiza skladišnih procesaSkladišne operacije predstavljaju veliki resurs za uštedu, jer se njihovom optimizacijom smanjuje broj radnika u skladištu, smanjuje vreme za pripremu naloga, smanjuje vreme prijema i otpreme robe i povećava tačnost komisioniranja i pakovanja.

Projektovanje novog layout-a – Nakon pažljive analize layout-a skladišta i identifikacije eventualnih nedostataka, preduzimaju se koraci projektovanja novog, optimizovanog layout-a koji će omogućiti efikasnije funkcionisanje.

Definisanje optimalnih procesa – Da bi simulacija i implementacija novog rešenja bila uspešna, ključno je prethodno definisati optimalne procese.

Simulacija novog rešenja – Pre nego što krenete u realizaciju rešenja, od suštinskog je značaja sprovesti simulaciju kako biste utvrdili izvodljivost rešenja.

Fokusiranje na smanjenje troškova i povećanje efikasnosti u skladištima je nužnost u savremenom poslovanju. Preduzeća koja uspešno integrišu ove principe u svoje poslovanje ne samo da ostvaruju konkurentsku prednost, već i postavljaju temelje za dugoročni uspeh u svetu logistike i snabdevanja.

Komisioniranje je došlo u centar pažnje kada se došlo do podatka da 63% svih operativnih troškova u tipičnom skladištu ide na tu operaciju.

Povećani značaj komisioniranja jeste posledica nastanka novih operativnih koncepata kao što su just- in-time, smanjenje trajanja ciklusa, trenutni odgovor na zahtev kupca i novih marketing strategija koje zahtevaju manje otpremnice, koje se isporučuju klijentima češće i tačnije i više različitih artikala raspoloživih klijentima.

Takva situacija je primorala menadžere logistike i skladišta da analiziraju aktivnost komisioniranja sa gledišta

  • minimalnog oštećenja proizvoda,
  • smanjenja trajanja operacija i
  • povećanja tačnosti odvajanja.

Klasičan odgovor na ove zahteve, povećanje ulaganja u više ljudi i novu opremu, je ograničen potrebom za stalnim smanjivanjem troškova logistike. Na sreću, postoji mnoštvo načina da se poboljša postupak komisioniranja bez značajnog povećanja ljudstva ili investiranja u automatizovanu opremu.

Ciljevi analiziranja metode komisioniranja

Ciljevi analiziranja metode komisioniranja jesu povećanje produktivnosti, smanjenje trajanja ciklusa i povećanje tačnosti.

Produktivnost u komisioniranju se meri brojem odvojenih jedinica u vremenskom intervalu, što može biti broj stavki po satu, broj kutija ili broj paleta po satu. Pošto vreme uzimanja proizvoda sa njihovih zaliha je uvek slično, bez obzira na vrstu komisioniranja, povećanje produktivnosti se obično dobija smanjenjem hodanja ili vožnje od jedne do druge lokacije, što danas čini 65% ukupnog vremena utrošenog na komisioniranje robe.

Trajanje ciklusa jeste vreme koje je potrebno da se proizvodi odvoje po otpremnici i spuste u zonu otpreme. Očekivanje klijenata da im se obezbedi isporuka istog dana je uzrokovala povećanu pažnju ka smanjenju trajanja ciklusa.

Tačnost komisioniranja jeste ključni cilj, bez obzira na vrstu sistema komisioniranja. Svaka odluka u izboru opreme i načina rada u skladištu ima efekat na tačnost komisioniranja, od pakovanja proizvoda, izgleda otpremnice, lokacija proizvoda, osvetljenja do metoda komisioniranja.

Proces komisioniranja se sastoji od sledećih operacija:

  • kretanje               55% vremena
  • traženje                15% vremena
  • uzimanje              10% vremena
  • informisanje       20% vremena

Nauka o skladištenju je interesantna i teoretičarima i praktičarima iz najmanje tri razloga:

  1. Skladišne operacije pripadaju problemima kombinatorne optimizacije za koje još uvek ne postoji heuristika koja daje optimalno rešenje. Kada, kao pri komisioniranju, broj mogućih rešenja raste eksponencijalno pri linearnom povećanju broju artikala za komisioniranje, tada možemo odrediti samo dovoljno dobro rešenje. Takvi problemi su jako interesantni istraživačima i školarcima, čije se metode ponekad ugrađuju u razne softvere, poput WMS-a.
  2. Promena načina izvođenja skladišnih operacija dovodi do ogromnih ušteda kompanijama, kao i do velikog smanjenje grešaka, poboljšanog customer service, većeg ugleda i boljeg pozicioniranja na tržištu, itd. Obično se tehnološka ulaganja u skladište vrate za 12 – 18 meseci, posle toga donose čist profit.
  3. Svako skladište je priča za sebe. Ne postoje univerzalna rešenja, čak i za firme u istoj industriji. Skladišne operacije zavise od celokupnog lanca snabdevanja i svaka promena u lancu ima veliki uticaj na skladištenje. Zato je u projektovanje ili modernizaciju skladišnih sistema neophodno uključiti sve učesnike lanca snabdevanja jedne kompanije.

Beologistika je bila ponosni pokrovitelj XI međunarodne konferencije Logistika i Transport, održane 7. novembra u Beogradu. Sa više od 500 učesnika, ova konferencija nam je pružila mogućnost da se sretnemo sa brojnim postojećim klijentima (od kojih su nam većina, posle mnogo godina saradnje, sada i dobri prijatelji). Takođe smo održali uspešne sastanke sa velikim kompanijama i, najverovatnije, dobili nove klijente.

Konferencija je postala epicentar inovacija, razmene ideja i stručnog znanja u oblasti logistike i transporta.

Učesnici su imali priliku da učestvuju u predavanjima, dinamičnim diskusijama, B2B sastancima i prezentacijama koje su pokrivale najnovije trendove i izazove u industriji. S obzirom na raznovrsnost zemalja predstavljenih na konferenciji, stvorila se jedinstvena prilika za umrežavanje i uspostavljanje globalnih poslovnih veza.